Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se tlu dodaju one količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke. To je umjetno dodavanje vode tlu. Koristi se kako bi se poboljšao uzgoj poljoprivrednih kultura, održavanje krajolika, obnavljanje i ponovno ozelenjavanje tla u suhim područjima. Navodnjavanje se može koristiti i za neke druge primjene kao što je zaštita bilja od mraza, suzbijanje korova te sprečavanje rasušivanja tla. Navodnjavanje je najveći pojedinačni potrošač vode na svijetu jer troši 80% ukupne svježe vode i dvije trećine vode namijenjene za piće. Zaslužno je za više od 40% ukupne proizvodnje u poljoprivredi. Međutim, sve veća potražnja za svježom vodom zahtjeva što efikasnije i kvalitetnije sisteme navodnjavanja
Navodnjavanje se vrši već više od 6000 godina, ali u zadnjih 100 godina se pojavilo više inovacija u tom području nego tijekom cijelog prethodnog perioda primjene. Skoro svaki od pojedinih elemenata navodnjavanja doživio je unaprjeđenje: izvođenje radova, pumpanje, filtriranje, prijenos vode, distribucija, metode primjene, drenaža, izvor energije, organizacija rasporeda navodnjavanja, prihranjivanje, kontrola erozije, pohrana vode itd. Jedno od glavnih poboljšanja u smanjenju potrošnje vode u budućnosti je moguće ostvariti kroz inovativno projektiranje, optimiranje te integrirani sustav navodnjavanja kako za poljoprivredu tako i za urbane sredine.
Sustavi navodnjavanja
Postoje brojni načini navodnjavanja koji se mogu podijeliti u četiri skupine:
- površinsko navodnjavanje,
- podzemno navodnjavanje,
- navodnjavanje kišenjem,
- lokalizirano navodnjavanje.
Površinsko navodnjavanje
najčešće je primjenjivana tehnika navodnjavanja. Gotovo 60% navodnjavanih površina navodnjavanja se ovom metodom. Ova metoda provodi se tako da voda stoji ili teče po površini tla, te se tako infiltrira u tlo. Voda se raspoređuje po navodnjavanoj površini gravitacijom, ali je moguća i rapodjela pod tlakom.
Podzemno navodnjavanje
ili subirigacija je postupak gdje se voda dovodi otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima, te se raspoređuje infliltriranjem u tlo ili kapilarnim silama.
Navodnjavanje kišenjem
je metoda koja se počela primjenjivati s razvojem tehnologije početkom prošlog stoljeća. Najznačajniji stojevi su crpke te rasprskivači. Ovakva naprednija tehnologija omogućila je dovođenje vode kroz cijevni sustav pod tlakom do rasprkivača koji rasprskuje vodu u zrak te ona pada na zemlju simulirajući umjetnu kišu.
Lokalizirano navodnjavanje
je metoda kojom voda dovedena cijevnim sustavnom pod manjim tlakom navodnjava samo određene dijelove ukupne površine. Navodnjava se samo mjestimično gdje se razvija glavna masa korijena.Takva metoda navodnjavanja koristi se u područjima gdje su zalihe vode ograničene.
Metode navodnjavanja kišenjem i lokalizirano navodnjavanje jedine su metode koje se koriste u našem području.
