Navodnjavanje kišenjem počinje se razvijati s izumom rasprkivača i laganih čeličnih cijevi s brzim spojkama. Pošto su troškovi proizvodnje i izvedbe bili veliki, težilo se unaprjeđenju i pojeftinjenju rasprskivača, aluminijskih cijevi te učinkovitih crpnih postrojenja. Smanjenjem troškova povećao se i raspon primjene navodnjavanja kišenjem. No, usprkos svim inovacijama i poboljšanjima u tehnikama navodnjavanja kišenjem, tijekom prošlog stoljeća mnogi farmeri i proizvođači diljem cijelog svijeta koristili su tehnike površinskog navodnjavanja. Razlog tome bio je nedostatak informacija o naprednim tehnologijama i cijenama prelaska njihovih zastarjelih metoda na učinkovitiju metodu navodnjavanja. Navodnjavanje kišenjem trenutno dominira u svjetskoj uporabi.
Osnovne komponente bilo kojeg sistema navodnjavanja kišenjem su:
- izvor vode kao što je akumulacija, bušotina, kanal ili vodotok,
- pumpa koja služi za ostvarivanje tlaka koju pokreće motor s unutrašnjim sagorijevanjem ili elektromotor, no nije potrebna ako je voda u izvoru pod tlakom,
- mreža glavnih cijevi koja dovodi vodu od crpke do razvodnih cijevi,
- razvodne cijevi ili laterali koji dovode vodu iz glavnog cjevovoda do rasprkivača,
- rasprkivači koji prskaju vodu po tlu i koji se ugrađuju na pravilnim udaljenostima kako bi ujednačeno rasprskivali vodu i
- ventili koji kontroliraju protok
Kada su rasprskivači ravnomjerno raspoređeni, sustav navodnjavanja daje relativno jednoliku raspodjelu vode na navodnjavanu površinu. Sustavi s rasprskivačima su uobičajeno projektirani da dostavljaju vodu tlu pri manjoj vrijednosti od njene inflitracije, zbog toga što tada količina infiltrirane vode u bilo koje vrijeme ovisi o količini dostave vode i vremenu rada prskalica, a ne o mogućnosti upijanja tla.
Navodnjavanje kišenjem ima mnogo svojih prednosti, no i nedostataka. Ukoliko je sustav navodnjavanja optimalno projektiran i dobro održavan, može se postići visoka učinkovitost i ušteda vode. Kao što je već spomenuto, navodnjavanje kišenjem ne ovisi o infiltracijskoj sposobnosti tla, već se njoj prilagođava. Nije potrebna priprema terena, što je velika prednost u odnosu na ostale sustave navodnjavanja jer ne zahtjeva velike pripremne radove. Ovisno o fazi rasta biljaka, moguće je prilagoditi intenzitet navodnjavanja. Na primjer, u fazi klijanja, biljkama je potrebno malo vode pa se provodi navodnjavanje malog intenziteta. Sustav može raditi s malim protokom na izvoru i prilagoditi se dostupnoj količini vode.
Nedostaci navodnjavanja kišenjem uglavnom su financijske prirode. Početni troškovi veći su nego za ostale sisteme navodnjavanja, no nije potrebno vrlo skupo ravnanje terena. Također su značajni troškovi za energiju potrebnu za opskrbu vode pod tlakom. Kako bi ti troškovi bili što više smanjeni, potrebno je odabrati optimalnu opskrbnu jedinicu. Ona mora osigurati tlak i protok potreban na rasprskivačima, a istovremeno ne smije biti predimenzionirana jer to dodatno povećava troškove sustava navodnjavanja. Još jedan nedostatak ovakvog sustava je odnošenje vode vjetrom ukoliko se navodnjavanje odvija u vjetrovitim uvjetima. Također se može pojaviti i evaporacija vode tijekom suhog vremena.
Sustavi navodnjavanja kišenjem dijele se u dvije skupine ovisno o položaju rasprkivača: stabilni i pokretni. U stabilnim sustavima rasprskivač ostaje u stalnom položaju, dok se u pokretnim sustavima rasprskivači pomoću laterala pomiču kružno ili pravocrtno. U navodnjavanju krajobraza najčešće se koriste stabilni sistemi, koji zahtijevaju vrlo malo terenskog rada tijekom sezone navodnjavanja i moguće ih je u potpunosti automatizirati.
Danas, navodnjavnje kišenjem dominira u krajobraznoj primjeni diljem cijelog svijeta. Primjenjuje se u sustavima s malim pop-up rasprskivačima tipično korištenima u okućnicama, pa sve do sustava s velikim pop-up rasprskivačima korištenim za navodnjavanje sportskih terena. U krajobraznoj primjeni voda korištena za navodnjavanje može biti od 25 do 70% ukupne potrošnje, ovisno o lokaciji sustava. Najveći udio vode korišten za održavanje krajobraza je navodnjavanje travnjaka. Travnjaci zahtijevaju više vode nego većina biljaka, no često su previše zalijevani, što je i uzrok tolikoj potrošnji vode.
Odabir učinkovitih sistema za navodnjavanje može značiti primjenu vrlo naprednih tehnologija i skupe opreme. No odabir skupe opreme nije jedini faktor u projektiranju kvalitetnog i efikasnog sustava. Ponekad to može biti samo jednostavno namještanje vremena zalijevanja tijekom zimskih mjeseci ili tijekom svakog godišnjeg doba. Kombinacija naprednih tehnologija zalijevanja i proizvoda sa kvalitetno projektiranim sustavom, instalacijom i održavanjem daje učinkoviti sustav navodnjavanja koji dokazano smanjuje uporabu vode i osigurava zdravlje biljaka.